27.05.2014.
Svemirsko odelo za Mars
Američka svemirska agencija NASA radi na projektu razvoja svemirskih odela koje će astronauti nositi za vreme prve misije na Mars. NASA je omogućila javnosti da glasa za jedan od tri dizajna odela a pobedu je odneo model serije Z-2, koji je tehnološki naprednija varijanta.
Dizajn novog svemirskog odela
U proizvodnji skafandera biće korišćene 3D štampane ploče, kao i laserski skeneri koji će doprineti većoj pokretljivosti i bezbednosti. Prototip novog odela biće testiran u sredini sličnoj onoj na Marsu, kako bi se usavršila tehnika za zaštitu od izuzetno niskih temperatura i uticaja radijacije.
Ono po čemu će novo svemirsko odelo biti prepoznatljivo jeste svetleća traka, koja ce pomoći u međusobnom opažanju astronauta tokom noći i koja će imati oblik prilagođen svakom astronautu.
Naučnici prognoziraju da će izrada ovog odela biti završena do novembra 2014. godine.
04.04.2014.
Posada misije MKS-40 stigla na Međunarodnu kosmičku stanicu
Nova posada kosmičkog broda “Sojuz TMA-12M” stigla je na Međunarodnu kosmičku stanicu 28. marta u 03 sata i 53 minuta po moskovskom vremenu, o čemu je javnost informisala agencija AFP. Pristajanje svemirske rakete je obavljeno primenom “brze šeme” spajanja, posle čega su astronauti Aleksandar Skvorcov i Oleg Artemjev iz Roskosmosa i Stiven Svonson iz NASA-e prešli na MKS.
Posada MKS-40
(komandant Aleksandar Skvorcov i brodski inženjeri Oleg Artemjev i Stiven Svonson)
Sojuz je poleteo sa lansirne lampe kosmodroma “Bajkonur” 26. marta a ponela ga je raketa “Sojuz FG”. Na putu do Stanice, KB je uspešno obavio korekcije putanja za vreme prve dve orbite, ali je neočekivano došlo do problema u radu sistema za orijentaciju tokom pretposlednje, odnosno treće orbite. Operacija automatskog spajanja broda sa MKS-om koje je, po planu, trebalo da se dogodi sest sati posle lansiranja, izvedena je po modelu dvodnevne “šeme spajanja”. Greška u radu brodskog softvera je ubrzo otklonjena a svemirska raketa sa rusko-američkom posadom je pristala uz modul “Poisk” - preko koga su astronauti pristupili Stanici.
Članovi misije MKS-40 će boraviti na Orbiteru do sredine septembra i u tom periodu će se posvetiti brojnim eksperimentima i radovima na unutrašnjim i spoljnim sistemima Stanice. Tako su se Skorcov, Artemjev i Svonson prisdružili tročlanoj posadi MKS-39 u sastavu Vakate, Tjurina i Mastraća, čija je misija traje od novembra prošle godine.
26.03.2014.
Posada MKS-38 završila misiju
Tročlana posada MKS-38 se bezbedno vratila na Zemlju nakon pet i po meseci provedenih na Međunarodnoj kosmičkoj stanici. U okviru ove misije, Oleg Kotov i Sergej Rjzanski iz Roskosmosa i Majkl Hopkins iz NASA-e su uspešno obavili brojna naučna istraživanja i testiranja novih tehnologija.
Astronauti Oleg Kotov, Sergej Rjzanski i Majkl Hopkins
Ruski centar za kontrolu leta je saopštio da se kosmički brod “Sojuz TMA-10M” prizemio sa astronautima u blizini grada Džezgazgan na severu Kazahstana 11. marta, u 04:24 časova po srednjoevropskom vremenu. Nakon izlaska iz kapsule, spasilačka ekipa je ukazala neophodnu pomoć posadi kako bi se što brze prilagodila uslovima gravitacije.
Tokom ekspedicije po Zemljinoj orbiti, herojski trio je izveo složene operacije na održavanju sistema Stanice koje su zahtevale izlazak u “otvoreni” svemir. Hopkins je uz asistenciju kolege Mastraća iz NASA-e, koji se još uvek nalazi na Stanici, obavio popravku sistema za hlađenje na spoljnom američkom segmentu MKS-a 21. i 24. decembra, dok su Rjzanski i Kotov izvršili instalaciju naučne opreme na spoljnoj strani ruskog dela MKS-a 27. decembra.
Jedan od ciljeva misije bio je doprinos razvoju projekata budućih međuplanetarnih letova sa ljudskom posadom. U tu svrhu, astronauti su izveli biološka testiranja rasta biljaka, eksperimente na praćenju nebeskih objekata kao i studiju mikroelektromagnetnog polja i bežicnog prenosa električne energije.
Naučnici smatraju da je ovo jedna od najuspešnijih misija na Međunarodnoj kosmičkoj stanici, jer predstavlja deo priprema za prvi jednogodišnji let dvočlane rusko-američke posade koji Roskosmos organizuje za 2015. godinu. Nakon toga, ruska svemirska agencija bi nastavila rad na eksperimentu, ali u izmenjenom režimu. Tačnije, od 2018. do 2020. planirano ja da posada obavi zadake u tri faze: prva bi bila posvećena simulaciji leta od Zemlje do Marsa u periodu od godinu dana. U drugoj fazi, posada bi se vratila na Zemlju sa ulogom simulacije života i rada na Crvenoj planeti, dok bi se tokom poslednje faze uputila ka Stanici na kojoj bi godinu dana simulirala povratak sa Marsa.
Novi komandant Međunarodne kosmičke stanice je Koići Vakata - inače, prvi Japanac kome je dodeljena ova uloga u istoriji MKS-a. Pored Vakate, Rus Mihail Tjurin i Amerikanac Ričard Mastraćo čine posadu MKS-39, čiji se povratak očekuje u maju.
24.02.2014.
Jutu nastavlja misiju na Mesecu
Rover „Jutu“ (Yutu), koji je sredinom decembra započeo misiju istraživanja Meseca, izašao je iz dvonedeljnog stanja hibernacije, kome je prethodio mehanički kvar. Sonda je preživela složene uslove okruženja i očekuje se da nastavi svoje aktivnosti u okviru kineskog kosmičkog programa, o čemu su svetski mediji obavestili javnost 13. februara.
Jutu nastavlja svoju misiju
Agencija nacionalne odbrane za nauku, tehnologiju i industriju Republike Kine je saopštila da je problem u radu rovera nastao usled nemogućnosti solarnih panela da održavaju optimalnu temperaturu pogonskog sistema tokom hladnih lunarnih noći. Bilo je neophodno da jedan panel pokriva ceo trup lunohoda, a drugi da bude otvoren i prima Sunčevu energiju sve do početka dvonedeljnog mraza od preko -180°C. Kada je 25. januara nastupila prva lunarna noć, Jutu je ušao u stanje kontrolisane hibernacije ili tkzv. elektronskog sna u cilju zaštite radioizotopskih grejača. Međutim, paneli nisu uspeli da pokriju ceo korpus rovera zbog čega su počele da mu otkazuju funkcije. Na sreću, vest da je rover doživeo krah svoje misije 12. februara, vec sutradan je zamenila konstatacija stručnjaka da je Jutu neočekivano preživeo lunarnu noć i da postepeno vraća u normalu svoje sisteme.
Radi pojašnjenja, lunarna noć predstavlja period od 14 dana u kojem je Mesesc u senci jer ga ne osvetljava Sunce. Tada njegovu površinu zahvataju jako niske temperature i za tu pojavu se u astronomiji koristi termin “lunarna noć”. Suprotno tome, drugih 14 dana Mecečeva povrsina apsorbuje Suncevu svetlost pa je, s tim u vezi, rover preko svojih solarnih panela mogao da deponuje dovoljno energije da odrzi svoje elektronske uredjaje tokom hladnih lunarnih noci. Termin koji se koristi za ovu fazu Meseca je “lunarni dan”. Dakle, lunarni ciklus traje 28 zemaljskih dana.
Robotsko vozilo “Jutu” je spusteno na Mesec 15. decembra prošle godine pomoću letelice “Čange 3” (Chang’e 3), koja se uspešno probudila iz stanja hibernacije i nastavila istraživanje Zemljinog satelita. Rover je do sada zabeležio zanimljive forografije koristeći 3-D kamere, a potom ih putem antenskog uređaja slao Kineskoj svemirskoj stanici na Zemlji.
Naučnici se nadaju da će Jutu završiti planirane aktivnosti u okviru svoje tromesečne misije, što bi sigurno dalo novu dimenziju procesu usavršavanja kosmičke tehnologije Kine.
Ukoliko nastavi trend dobrih rezultata, Kina bi u skorije vreme mogla da ostvari i ambiciozan projekat o slanju prvog astronauta na Mesec i postane prva azijska zemlja kojoj je to pošlo za rukom. Krajem prošle godine došlo je do problema u napajanju sistema za hlađenje američkog dela Međunarodne svemirske stanice (MKS) zbog čega su astronauti Majkl Hopkins i Rik Mastraćo obavili dve hitne intervencije. Nasuprot tome, planirane aktivnosti na ruskom segmentu MKS-a bile su vezane za montazu tehničkih uređaja koju su obavili astronauti Oleg Kotov i Sergej Rjzanski.
Prvi izlazak astronauta u otvoreni kosmos dogodio se 21. decembra zbog kvara na ventilu za regulaciju tečnog amonijaka, koji je, na sreću, uspešno vraćen na operativni nivo. Modul sa oštećenim ventilom Kola-A je odvojen i prenet na drugu lokaciju u cilju rasterećenja Kola-B, kao jedinog funkcionalnog dela sistema za hlađenje na tom delu MKS-a. Operacija je trajala 5 časova i 28 minuta a ubrzo su nastupile i pripreme za sledeći izlazak.
Drugi boravak van Stanice je bio posvećen instaliranju rezervnog modula, koji je prebačen pomoću mehaničke ruke kojom je upravljao astronaut Koići Vakata sa Stanice. Novi modul je postavljen na ivicu nosača rešetkaste strukture, odnosno na mesto na kome se nalazio oštećen modul. Ova faza radova je započeta 24. decembra i trajala je 7 sati i 30 minuta. A nakon pozitivnih rezultata testiranja, Kontrolni centar u Hjustonu je odobrio uključenje novog sistema za hlađenje.